IZBORNE (ZA)KLETVE: Izgradnja Doma zdravlja u Ljubiću

Img Foto: CEMA / Luka K.

"Političari su svuda isti: obećaće da će sagraditi most i onde gde reka ne prolazi’’. Ova rečenica, koja je odavno postala viralna, dodatno se aktualizuje u izbornim procesima. Nema toga što političar u kampanji neće učiniti “za vaše dobro” i nema te budućnosti koja je svetlija od one koju on obećava. Nažalost, svako obećanje, po pravilu, nosi u sebi potencijal da nas razočara.

Prethodne dve godine ne postoji osoba koja se nije uplašila za svoje ili zdravlje svojih bližnjih. Pandemija korona virusa je u prvi plan stavila strah u svim svojim oblicima - od nepoznatog, smrti, bolesti, egzistencije… U Srbiji, uz sve to, prisutan je i strah da li naš zdravstveni sistem može da se nosi sa novonastalom situacijom.

Prepune čekaonice, liste čekanja, traženje veze ili, alternativno i ko može da priušti - plaćanje za pregled odnosno lečenje kod privatnika... To je ilustracija realnog stanja u zdravstvenom sistemu Srbije, sa kojim se njeni građani suočavaju gotovo svaki put kada im zatreba neka zdravstvena usluga. Ni iz ugla lekara stanje nije bolje, što pokazuju i procene da Srbiju, u potrazi za bolje plaćenim poslom, svakoga dana napusti pet medicinskih radnika.

Bez obzira na navedene (ne)prilike u zdravstvu, teme iz ove oblasti se decenijama unazad koriste kao dobar marketinški materijal u izbornim kampanjama. Na primer, demokrate su 2008. godine najavljivale kompletnu ''promenu Zakona o zdravstvenom osiguranju'', dok je 2016. godine u izbornoj kampanji Srpska napredna stranka obećala ''radikalnu promenu efikasnosti zdravstva kako bi se došlo do toga da građani više ne moraju nekog da poznaju ili da plaćaju kako bi bili podvrgnuti operacijama ili lečenju''.

Na lokalnom nivou obećanja su mnogo ''konkretnija''. Tako se, na primer, u gradu Čačku političari već 15 godina zaklinju da će izgraditi Dom zdravlja u Ljubiću.

U kartoteci ove ambulante, u kakvom je trenutno statusu ova zdravstvena ustanova, se još 2009. godine nalazilo oko 15 hiljada kartona. Medicinsko osoblje i pacijenti su bili prinuđeni da borave u katastrofalnim uslovima: zimi su se smrzavali, leti padali u nesvest od vrućine, a neopisive gužve su bile svakodnevna pojava. Koliko je jezivo stanje bilo u ovoj ambulanti govori i podatak da je tek 2008. godine urađen toalet unutar zgrade, a da su do tada i lekari i pacijenti koristili poljski wc. 

Shvativši da su građani ogorčeni zbog uslova u kojima su prinuđeni da se leče, ondašnji direktor Zdravstvenog centra, Momčilo Spasić, najavljuje 2009. godine ''potpunu rekonstruciju ambulante u Ljubiću, koja je najveći problem u oblasti zdravstva u gradu Čačku''. Rekao je i da je dogovor sa lokalnom samoupravom postignut a da će podršku u finansiranju dati i Ministarstvo zdravlja. Vreme će pokazati da je ovo obećanje bilo još jednu u nizu lažnih koje je delila aktuelna politička garnitura.

Sledeće obećanje stiglo je 2012. godine od tadašnjeg gradonačelnika Velimira Stanojevića, koji je otišao korak dalje, najavivši ''izgradnju potpuno nove ambulante kada primarna zdravstvena zaštita pređe u nadležnost lokalne samouprave.''

Ta promena se zaista i dogodila. Primarna zdravstvena zaštita je prešla u nadležnost lokalne samouprave pa je Skupština grada Čačka, sredinom novembra 2013. godine, po prvi put imenovala vršioca dužnosti direktora Doma zdravlja, što je inače do tada bila ingerencija Ministarstva zdravlja.

Aktuelni direktor Doma zdravlja, Aleksandar Pajović, je narednih pet godina smatrao da saniranje ruinirane ambulante u Ljubiću nije na listi prioriteta. Bar to nije javno iskazivao. Tek sredinom 2018. godine pokreće ''staru priču'': ''Došlo je do dileme oko lokacije i oko imovinskih odnosa što nije moj deo posla. Mi ćemo ovih dana raspisati javnu nabavku i detaljno ćemo renovirati ambulantu u onom postojećem prostoru. Očekujem da radovi počnu do kraja leta. O daljoj nekoj izgradnji ne zna se još ništa’’, izjavio Pajović lokalnim medijima.

Zaista, krajem te godine je urađena delimična rekonstrukcija tako što su zamenjeni prozori, parket, renovirano stepenište koje se godinama unazad rasipalo na sve strane, postavljena nastrešnica... Grad Čačak je u ovaj projekat, koji su novinari nazvali ''šminkanje Doma zdravlja u Ljubiću'', uložio dva miliona dinara.

Na svečanom otvaranju rekonstruisane ambulante, decembra, 2019. godine, čačanskim čelnicima se ukazala prilika da još nešto obećaju, pošto je staro izborno pravilo da se takve šanse ne propuštaju. Pred lokalnim novinarima i upaljenim kamerama ondašnja zamenica gradonačelnika, Milica Dačić, ponosno je najavila: ''Novac za izradu projekta za izgradnju novog Doma zdravlja u Ljubiću naći će se u budžetu grada za sledeću godinu. Čekamo usvajanje plana ''Centar'' kako bi se stekao prvi uslov da gradimo Dom zdravlja.'' 

Pune dve godine se ''planiralo'' da bi se, krajem decembra 2021. godine, pompezno najavilo da će ''s prvim toplim danima, u Ljubiću početi izgradnja nove Zdravstvene stanice. Na projektu se radilo skoro tri godine, a nedavno su se stekli svi formalno pravni uslovi za početak izgradnje objekta. Vrednost investicije je 370 miliona dinara, a ovaj iznos opredeljen je u budžetu grada Čačka za 2022. godinu''. I tako je još jedan političar upisan na spisak onih koji su se do sada zaklinjali da će, više od 20 hiljada žitelja koji gravitiraju ka ovoj zdravstvenoj ustanovi, konačno biti lečeni u adekvatnim i humanim uslovima. To isto važi i za svo medicinsko osoblje koje decenijama unazad ima gotovo ratne uslove za rad, posebno imajući u vidu da je ambulanta u Ljubiću među prvima uvedena u tzv. kovid sistem.

Dakle, ako se ovo poslednje u nizu obećanja ispuni, bila bi to lepa vest. Jedino nas brine da to ''slučajno'' nema neke veze sa izbornom kampanjom koja je toku? Ima li?

 

 

Izvor: Cemaforum

 





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs