Održivi razvoj i građanska participacija (2)

Img Foto: CEMA / Luka K.

Savremeni svet je već uveliko suočen sa potrebom globalne, zajedničke odgovornosti za razvoj u skladu sa potrebama ljudi i prirode i shvatanjem da se planeta Zemlja mora očuvati kako za sadašnju, tako i za buduće generacije ljudi na prihvatljiv način. Postoje jaki moralni razlozi da današnja generacija ostavi potomstvu u nasleđe ništa manje šansi za razvoj nego što ih ona ima sada.

Ovo rezonovanje je zasnovano na fundamentalnom principu moralne pravde da svi ljudi imaju podjednaka prava na najšire osnovne slobode koje ne protivureče slobodi drugih. Pravo sadašnje generacije na iskorišćavanje resursa i na zdravu životnu sredinu ne sme ugroziti isto takvo pravo narednim generacijama.

Vlada Srbije je u maju, 2008. godine, usvojila Nacionalnu strategiju za održivi razvoj, a nakon toga su i neki gradovi poput Valjeva, Subotice, Nove Varoši...,  usvojili strategije za razvoj lokalnih opština. Problem nezaposlenosti i siromaštva, kako oporaviti srpsku privredu i sačuvati prirodnu sredinu u strategiji su definisani u tzv. četiri stuba  - ekonomski, ekološki, socijalni i institucionalni stub.

 

Danas kada je skoro svaki peti građanin Srbije nezaposlen, a svaki deseti siromašan, teško je očekivati da će pitanja zaštite životne sredine biti njima ili državnim organima prioritet. Čini se da su problemi sa kojima se Srbija suočava previše veliki i urgentni da bi se razmišljalo o temama kao što su globalne klimatske promene ili očuvanje biodiverziteta. Međutim, u takvom razmišljanju se jasno vidi nerazumevanje pojma održivog razvoja i kratkoročno pristupanje ovoj problematici.

 

Održivi razvoj ne zahteva da se ekonomski razvoj uspori u potpunosti, već da se u procesu ostvarivanja tog rasta ne zapostave i životna sredina i socijalna jednakost.

 

 

Da li građani kao pojedinci takođe mogu da učestvuju u procesu održivog razvoja i na koji način?

Značaj učešća javnosti u procesu odlučivanja o životnoj sredini uspostavljen je odredbama Arhuske konvencije, odnosno Konvencije o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine iz 1998. godine. Ovom konvencijom, koja je u Srbiji usvojena 2009. godine, definisano je da “svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o njenom stanju, da je svako, a posebno Republika Srbija, odgovoran za zaštitu životne sredine, kao i to da je svako dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu”. U Srbiji je takođe usvojen Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja 2004. godine i izabran Poverenik za informacije od javnog značaja. Dakle, uloga pojedinaca je jasno definisana i pravno regulisana, samo ostaje pitanje da li su građani spremni da nešto i urade po tom pitanju.

Građani u potpunosti osećaju dobrobit od razvoja tek kada se on spusti na lokalni nivo. Srpske lokalne zajednice obezbeđuju osnovne potrebe na relativno visokom nivou, ali je to uglavnom nasleđe socijalističkih vremena. Lokalni i regionalni razvoj je veoma nejednak i postoje određene indikacije da bi se relativno visok nivo transfera resursa koje vrši centralni nivo vlasti mogao bolje usmeriti ka ostvarivanju razvojnih efekata umesto ka potrošnji. Lokalnim vlastima je potrebna veća autonomija da bi lokalne zajednica preuzimale inicijativu i i odgovornost za ostvarivanje sopstvenih, boljih, rezultata.

Razvoj Srbije suočava se kako sa izazovima tako i sa prilikama. I jedni i drugi bi trebalo da budu prepoznati od strane građana, privrede i drugih društvenih aktera. Potrebno je da se oni angažuju i uključe u dijalog sa nacionalnim i lokalnim institucijama, kako bi doveli do ubrzanog – i održivog – razvoja. Ciljevi održivog razvoja pružaju okvir koji omogućava da se društveni ciljevi povežu sa institucionalnom sposobnošću da ih ostvaruju. Na taj način se može pomoći Srbiji da postane ono što njeni građani žele i očekuju.

 

Naredna tema: Lokalne zajednice

 

Izvor: Cemaforum.rs

 

 

Projekat ''Stubovi održivog razvoja u zapadnoj Srbiji'' realizuje Centar za monitoring i aktivizam - CEMA uz podršku Fondacije za otvoreno društvo, Srbija. Stavovi i mišljenja izneti u ovom  projektu predstavljaju stavove autora i nužno ne izražavaju

 

 

 





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs