Foto: Pixabay
Danas se obeležava Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom. Kakav je njihov položaj u Srbiji i šta je pandemija promenila u njihovim životima?
Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom ove godine obeležava se u malo drugačijim okolnostima zbog pandemije koronavirusa i svih osam udruženja u Srbiji će to obeležiti u onlajn formatu. Svako udruženje je pripremilo neki program, da li je to radionica, konferencija ili tribina, i ti programi će moći da se isprate onlajn.
Marija Pavlović iz Udruženja za pomoć osobama sa Daunovim sindromom govorila je za Novi dan o položaju osoba sa Daunovim sindromom u Srbiji i u kakvim okolnostima se obeležava ovaj dan.
„Svetski dan osoba sa Daunovim sindromom obeležava se 21. marta i to nije slučajno tako. Naša deca imaju na dvadeset prvom paru hromozoma višak hromozoma, odnosno tri hromozoma. To je razlog zašto je ovaj datum odabran“, objasnila je Pavlović i dodala:
„Ono što je potrebno našoj deci i ne samo na ovaj dan, već i svakog drugog dana u godini je osvešćivanje ljudi o postojanju naše dece, uključivanje naše dece u vrtićki i školski obrazovni sistem, kao i davanje mogućnosti za rad, zaradu i stvaranje uslova za njihov samostalan život, naravno uz podršku“.
„Pandemija je promenila način funkcionisanja dece sa Daunovim sindromom, kao što je i svima nama promenila način života. Zdravstveni problemi koje oni imaju su možda izraženiji jer je kovid onemogućio zdravstvene usluge ili su one svedene na najmanju moguću meru,“ rekla je Pavlović.
Ona ističe da je socijalizacija osoba sa Daunovim sindromom bitna, ali sada oni moraju da budu u kućama, kao i svi mi, moraju da se čuvaju i jedino što je moguće u ovom trenutku je održavanje onlajn radionica, biti prisutan na taj način i davati im osećaj da i dalje pripadaju društvu, da i dalje postoji neko ko o njima brine.
„Položaj osoba sa invaliditetom i osoba sa Daunovom sindromom je i dalje veoma težak. Kada završe srednju školu suočavaju se sa činjenicom da je malo posla za njih. Poslodavci u maloj meri prepoznaju potrebu zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Ali situacija je ipak bolja nego što je bila pre deset godina“, naglasila je Pavlović.
„Osobe sa invaliditetom mogu da budu korisni članovi društva, a ne nakon formalnog obrazovanja da postanu socijalni slučajevi, teret svojoj porodici, a i društvu u celini“, zaključila je ona.
Izvor: N1/Cemaforum
