Foto: Pixabay
Samo polovina prijavljenih korisnika tuđe nege i pomoći ima sreću da dobije pomoć od države, dok su ostali građani prinuđeni da se sami muče sa svojim problemima. Nažalost, problemi nisu rešeni ni za one koji dobiju pomoć države, jer ona iznosi samo 19.158 dinara, pa porodice koje ne mogu da brinu o svojim najstarijim članovima moraju da izdvajaju minimalno 45.000 dinara za negovatelje. Računica je prosta - pomoć države ne pokriva ni polovinu troškova.
Tuđu negu i pomoć, kako se u narodu neformalno naziva pravo na novčanu naknadu za pomoć i negu drugog lica, imaju oni kojima je zbog teškog zdravstvena stanja potrebna pomoć drugog. Godišnje u Srbiji ovakav zahtev podnese oko 50.000 građana, od čega polovina bude prihvaćena. Naknada iznosi 19.158 dinara, što je nedovoljno da bi se korisnicima obezbedio lakši život.
Za one korisnike o kojima iz različitih razloga ne može da se brine porodica, obično moraju da se angažuju negovatelji. Tu počinju problemi, jer su usluge negovatelja duplo skuplje od pomoći koju daje država. Prema oglasima za negovatelje i pomoć u kući, Beograđani ne bi trebalo da očekuju da će te usluge biti jeftinije od 45.000 dinara mesečno. Od negovatelja se očekuje pomoć u obezbeđivanju hrane, održavanju stambenog prostora, higijene, pomoć pri kretanju, plaćanje računa i drugih potreba.
Naravno, novčani iznos zavisi od kliničke slike korisnika, vremena provedenog s njim i obaveza koje njegovatelj ima prema njemu. Ukoliko je u pitanju briga o korisniku celog dana i podrazumeva zdravstvene i higijenske usluge i eventualno hranu, za to je potrebno izdvojiti oko 60.000 dinara mesečno.
Pomoć u kući i nega starijih lica preko zvaničnih gradskih institucija i licenciranih gerontodomaćica čije angažovanje finansira grad Kragujevac, nije dostupna svima. Razlog je, kažu u Centru za pružanje socijalnih usluga „Kneginja Ljubica“, nedovoljan broj zaposlenih. Naime, grad je do 2015. godine imao 26 gerontodomaćica, a posle usvajanja zakona o zabrani zapošljavanja ostalo ih je samo 11, a njihove usluge svedene su na brigu o starima koji žive u 16 mesnih zajednica, od ukupno 78.
– Nažalost, naše usluge su uskraćene velikom broju ljudi, pogotovo u selima. Nemamo dovoljan broj termina, pa su korisnici prinuđeni da čekaju dok se ne uprazni neko mesto. Stvaraju se liste čekanja. Situacija je ozbiljna, jer onima koji žive sami potrebna je svakodnevna pomoć – ističe Marina Milošević, rukovodilac Službe za starije u Centru „Kneginja Ljubica“. Podseća da je Centar od 2015. godine ostao dodatno bez dve gerontodomaćice, pa trenutno o 102 korisnika brine devet zaposlenih žena.
Apeluje da se popune upražnjena mesta i ukazuje na sve težu situaciju kada ljudi zavise od tuđe pomoći.
– Prioritet imaju stariji koji žive sami i dvočlana domaćinstva u kojima su ljudi preko 80 godina. Sve naloge za prijem novih korisnika, dobijamo preko Centra za socijalni rad i trenutno je devet osoba na čekanju, a za 14 korisnika koji su već u programu morali smo da smanjimo obim usluga – priča Miloševićeva.
U Kragujevcu osim usluge pri ovom centru, postoji i dnevni boravak za odrasle, gde korisnici provode osam sati dnevno, uz organizovani prevoz, dva obroka i okupacionu terapiju. Manjkavost ove usluge su ograničeni kapaciteti, jer u dnevnom boravku može da bude samo 10 osoba i uvek je popunjen.
I ova usluga ide preko Centra za socijalni rad, a porodica plaća najmanje 10 odsto od ekonomske cene koja je 37.620 dinara mesečno.
Ceo tekst možete pročitati na portalu NOVA.rs.
