Foto: Nova.rs
Nakon što je glavni i odgovorni urednik portala Nova.rs Veselin Simonović izjavio da se novine „Nova“ još nisu pojavile na tržištu jer nijedna štamparija u Srbiji ne želi da ih štampa, javio mu se Željko Ivanović, direktor podgoričkih „Vijesti“, sa ponudom da se novi list u izdanju Junajted medije štampa kod njih.
Simonović ističe za Danas da će se naći rešenje za „Novu“, makar se novine štampale u okruženju.
Sagovornik Danas-a dodaje da su šest ili sedam većih štamparija koliko ih ima u Srbiji, uključujući Borbu, Politiku, Ringier Aksel Špringier, Kolor pres grup, odbile da štampaju „Novu“ pod različitim izgovorima.
– Niko nije rekao da neće da nas štampa, već da ne mogu jer nemaju dovoljno kapaciteta, tehničkih uslova, da ne rade treću smenu, da im se ne bi isplatilo… Mislim da su u pitanju samo izgovori jer se svih 10 dnevnih novina štampa u ukupnom dnevnom tiražu od 220.000 primeraka, dok je ta cifra pre svega nekoliko godina bila duplo veća. Ako su tada mogli da štampaju toliki broj, mogli bi i danas. Plus što bi se svako ko tržišno razmišlja radovao novom poslu jer bi mu doneo profit. Ponudili smo cenu i veću od tržišne, ali su ipak svi odbili – ističe Simonović.
Jedini koji su im izašli u susret su štamparija Mađar Soa, Forum iz Novog Sada, ali je problem što oni mogu da štampaju pola crno – belo, pola u boji.
Naš sagovornik ukazuje da je stvorena takva atmosfera da je Junajted medija nepoželjna, i da mnogi direktori štamparija verovatno iz straha odbijaju da štampaju „Novu“.
– Došli smo u situaciju da u svakom biznisu jedan čovek odlučuje ko će šta raditi. Posebno u medijima, jer su oni „karika vlasti“ koju vlast želi da kontroliše. Ako ne budemo mogli da se štampamo u Srbiji, štampaćemo se u regionu – u Podgorici, Sarajevu, Banja Luci, Bugarskoj, Makedoniji… Kao za vreme Slobodana Miloševića – zaključuje Simonović.
Da je situacija danas ista kao i krajem devedesetih za vreme zloglasnog Zakona o informisanju, dok je ministar informisanja bio upravo Aleksandar Vučić, smatra i jedan od osnivača Danasa Zdravko Huber.
– Prema mojim saznanjima, posle oktobarskih promena, nije mi poznat slučaj da je neka štamparija odbila da štampa neki medij. To je pojava iz devedesetih godina. I list Danas je imao taj problem u Beogradu i onda smo rešenje tražili u Novom Sadu. U susret nam je izašlo štamparsko preduzeće Forum. To je bila štamparija mađarskog lista „Mađar so“ i oni su u odnosu na tadašnji režim imali malo „tvrđu“ poziciju – priseća se Huber, dodajući da je još teže vreme bilo kada je list morao da se štampa van Srbije.
– Štampali smo se u Podgorici, u štampariji „Vijesti“. Čak smo jedno vreme tamo imali i registrovan list. Toliko je to daleko išlo. I zlokobno je da se sada 2021. takve stvari obnavljaju. Odbijanje da se neko štampa sigurno nije iz komercijalno-poslovnog razloga. Normalno je da štamparije kao firme na tržištu žele da imaju što više mušterija – ističe Huber.
On dodaje da je pre 30, 40 godina u Beogradu štampano mnogo više listova, jer je tadašnje tržište bilo veće, tiraži takođe, te je siguran da su tehnički kapaciteti u beogradskim štamparijama takvi da bi mogli da štampaju još jedne dnevne novine.
– Ovo liči na devedesete. Ni tada nam štamparije nisu otvoreno govorile zbog čega neće da nas štampaju, već navodile neke fingirane razloge, ili ispostavljale nerealno visoke cene. Zvanično nam nikada nisu priznali da neće da nas štampaju zbog pritiska vlasti, ali nam je svima bilo jasno o čemu se radi. Stavljali su nam to i do znanja zaposleni u štamparijama, u neformalnoj komunikaciji. To su tada bile državne firme i tako su se ponašale – naglašava Huber.
List Danas je i prvi kažnjen drakonskim novčanim iznosom po ozloglašenom Zakonu o informisanju koji je krajem devedesetih kao ministar informisanja sprovodio Aleksandar Vučić.
– Tačno. Po tužbi glumice Ljiljane Blagojević, koja je aktivirala Šešeljev zakon. Ona je tada, kao gradska sekretarka za kulturu, bila nezadovoljna što smo objavili jedan kritički tekst Demokratske stranke o tome kako se radi u tom sekretarijatu. Tužila je Danas osetivši se uvređenom i to je bilo aktiviranje Šešeljevog zakona – podseća Huber.
Prema njegovim rečima, odnos države prema medijima se tokom dvehiljaditih promenio na bolje, pa je kažnjenim medijima po tom Zakonu o informisanju i vraćen novac, kada je Mlađan Dinkić bio ministar finansija.
– Sada je situacija znatno pogoršana. Ta vrsta pritiska na medije, da neko neće da ih štampa, toga nije bilo nakon 2000. Očigledno se obnavljaju stvari iz devedesetih – zaključuje Zdravko Huber.
Izvor: Danas
