Foto: Pixabay
Sve je počelo jesenas, spekulacijama da na proleće 2021. Zavod za udžbenike očekuje privatizacija, što je menadžment tog javnog preduzeća demantovao.
Potom je krajem prošle godine stigao apel Odeljenja istorijskih nauka SANU (uz podršku Izvršnog odbora Akademije) da se o Zavodu kao ustanovi od posebnog značaja za državu donese nov zakon, sličan onom koji je bio na snazi od 1973. do 1993. godine.
Paralelno s tim, profesor Aleksandar Kavčić je obelodanio svoju nameru da za sve osnovce u Srbiji preko svoje fondacije obezbedi besplatno udžbenike koji će biti dostupni na internetu i svaki učenik će moći da ih odštampa i koristi. Usledila je reakcija Udruženja (privatnih) izdavača udžbenika koji su Kavčićeve izjave ocenili kao floskule i izneli neslaganje sa ocenama Istorijskog odeljenja SANU, uz pitanje zašto se neprestano iznose neistine o vrednosti tržišta udžbenika i da li je cilj odreći se kvalitetnih izdanja privatnih izdavača kako bi se vratio monopol državnom izdavaču i svi problemi koje bi takav postupak sa sobom nosio.
Liberalizacija udžbeničkog tržišta postepeno je uvođena od 2003. sa ciljem da se poveća kvalitet udžbenika. Do tada je Zavod za udžbenike bio jedini izdavač. Ministarstvo prosvete nikada nije uradilo analizu šta nam je donelo otvaranje tržišta, a zakoni o udžbenicima su menjani bez uvažavanja mišljenja struke. Zbog toga je pitanje kvaliteta školskih knjiga do danas ostalo u senci borbe za profit, čestih sukoba izdavača sa prosvetnim vlastima, ali i tenzija između privatnih i državnog izdavača.
U Srbiji nema mnogo stručnjaka koji se bave pitanjem kvaliteta udžbenika. Najveći broj njih je okupljen u organizaciji Obrazovni forum i oni godinama unazad daju konkretna rešenja koja nijedna prosvetna vlast nije uvažila. Još 2015. godine, kada je priča o tadašnjem Zakonu o udžbenicima u javnosti bila prebačena na teren uticaja nemačkog Kleta, stručnjaci su ukazivali na niz problematičnih zakonskih rešenja koja, bili su uvereni, ne samo da neće dovesti do povećanja kvaliteta već će proizvesti nove probleme. Još tada je profesor Filozofskog fakulteta Ivan Ivić, jedan od najvećih poznavalaca ove oblasti, ukazao da cilj zakonskih rešenja ne treba da bude da se ograniči profit, već da nateraju izdavače da, trčeći trku za profitom, učestvuju u trci za kvalitet.
Priču o liberalizaciji tržišta od starta prate sumnje u korupciju i različite vrste uticaja kojima izdavači pokušavaju da nastavnici biraju baš njihova izdanja. Da li država nije htela ili nije mogla da se s tim uhvati ukoštac (što su tvrdili neki ministri prosvete) ostaje otvoreno pitanje, ali je činjenica da pokušaji ranije prosvetne vlasti nisu urodili plodom. Simptomatično je da prilikom menjanja zakona preporuke Agencije za borbu protiv korupcije nikada nisu u potpunosti ispoštovane, pa i neka od važećih zakonskih rešenja predstavljaju rizik za korupciju.
Ceo tekst možete pročitati na portalu: DANAS-a.
