Ne zovu se tragedije. Zovu se femicidi.

Img Ilustracije: Novinarke protiv nasilja

U Srbiji je pokrenuta prva grassroots ženska kampanja protiv femicida „Ne zovu se tragedije. Zovu se femicidi“ četvrtog avgusta 2025. godine. Pokrenule su je građanke, bez institucionalnog ili projektno finansiranog okvira, uz podršku organizacija koje se godinama bave sprečavanjem nasilja prema ženama i zagovaranjem uvođenja Femicide Watch-a. Saopštenje prenosimo u celosti:

Ilustracija Novinarke protv nasilja/ Ana Batričević

U Srbiji je od početka 2025. godine zabeleženo najmanje 11 femicida. Žene su ubijene u svojim domovima, u tuđim dvorištima, u šumama. Ubili su ih sinovi. Partneri. Bivši muževi. Progonitelji. Muškarci koji su tvrdili da ih vole i verovali da imaju pravo na njih. Četiri žene su prethodno prijavile nasilje. Protiv njihovih nasilnika izrečene su hitne mere ili donete presude. U još tri slučaja, nasilje je bilo poznato okolini.  

Čekale su zaštitu, a dočekale smrt. 

Ovo nisu izolovani slučajevi već obrazac - institucionalni neuspeh. 

Ilustracija Novinarke protv nasilja/ Ana Batričević

Umesto odgovora, dobile smo optužbe. Ministarka bez portfelja zadužena za oblast rodne ravnopravnosti, sprečavanja nasilja nad ženama i ekonomsko i političko osnaživanje žena, Tatjana Macura je izjavila da se femicidi dešavaju jer žene ćute i ne prijavljuju nasilje. 

Femicid se ne dešava zato što žene ćute već zato što ih niko ne sluša kada progovore. 

  • Zato što ih policija vraća kući. 
  • Zato što ih centri za socijalni rad ignorišu. 
  • Zato što institucije ne funkcionišu. 
  • Zato što država više veruje nasilnicima. 

Uprkos međunarodnim preporukama, u Srbiji još uvek nije uspostavljen Femicide Watch. U nedostatku zvanične statistike, brojimo mrtve žene iz medijskog izveštavanja, a ove nepouzdane i nepotpune brojke nam pokazuju da je bilo najmanje 311 femicida u poslednjih deset godina. 

I to su samo zabeleženi slučajve, samo one koje su ubijene i o čijim ubistvima su mediji izvestile, ali ne i one koje svakodnevno preživljavaju nasilje, prijavljuju, a ostaju nevidljive. Svaka od njih bila je izložena ne samo nasilju, već i tišini sistema, u društvu koje ne veruje ženama i ne reaguje na nasilje

Zato se pitamo: 

  • Koliko će još žena ubiti nasilnici da bi se ova država trgla iz svoje paralisane navike bežanja od odgovornosti? 
  • Koliko ćemo još puta slušati da su one same krive?
  • Ovo nisu tragedije niti su nesrećni slučajevi, ovo su sistemski femicidi.

OVDE potpišite saopštenje kojim tražimo institucionalnu odgovornost i hitne korake u sprečavanju femicida. 

Ilustracija Novinarke protv nasilja/ Ana Batričević

Ilustracije: Novinarke protiv nasilja

Izvor: Cemaforum.rs





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs