Foto: Pixabay
Da se do posla teško dolazi - nije novina, ali kroz koje muke prolaze oni koji žele da rade, a imaju neki oblik invaliditeta? Situaciju komplikuje i to ako se posao traži u nekoj manjoj sredini, gde je i osetljivost povodom ovih problema po pravilu manja, a diskriminacija osoba sa invaliditetom - veća. Inženjer rudarstva Srđan Živković obeležio je u maju neslavni jubilej - punih 12 godina kako nije uspeo da ostvari ni dan radnog staža u struci, Iako je okružen rudnicima u okolini Zaječara, u kome živi.
I dalje "aktivno čeka" da doprinese nekom sistemu u rudarskom okruženju u kome živi. Školovao se za to u Beogradu i ulagao u sebe, a na berzu rada je stigao, kaže, 19. maja 2008. godine.
Sa diplomom inženjera rudarstva za podzemnu eksploataciju ležišta mineralnih sirovina i izradu jamskih prostorija. Jedino ovo poslednje - ne može.
"Više nisam sposoban za rad u jami", kaže nezaposleni inženjer rudarstva Srđan Živković.
Ali, jeste sposoban i ima znanje za druge rudničke poslove na površini, iako ima prvi stepen sprečenosti za rad. Obraćao se gotovo svim rudnicima u okruženju, nudio se mnogim organizacijama. Nameru da zaista želi da radi pokazao i lokalnoj samoupravi, čak i državnoj Vladi. I tako punih 12 godina. Bez dana staža.
"Kad sam objašnjavao moj slučaj i u kakvom sam zdravstvenom stanju, rečeno mi je: 'Takav nam ne treba'", kaže on.
N1: Baš tim rečima?
"Baš tim rečima", kaže.
Tako da rečima ne može da opiše kako živi ili, bolje reći, kako se u istočnoj Srbiji oseća - više od jedne decenije.
"Kao da sam potpuno sprečen za kretanje", kaže.
Ali, njegove poteškoće sa kretanjem, kako tvrdi, nisu smetale stranačkim prvacima u preduzećima i ustanovama da mu nude posao, uz učlanjenje.
"Svaki sledeći put se prvo to pita: Ako sam spreman... Odnosno, ako nisam član SNS-a, da budem. Ako sam već član, da imam prednost prilikom zapošljavanja. Isto se dešavalo što se tiče Demokratske stranke. Isti je šablon u pitanju. Bitna je stranačka pripadnost, a ne stručnost i spremnost za rad i doprinos u kolektivu", kaže Živković.
Tamo gde je tražio posao u struci, dobijao je čak i "savete", koji su ga, priča, gurali dublje u beznađe.
"Od člana uprave jednog rudnika koji mi je predložio, pošto imam parcelu na dobrom mestu, da počnem da se bavim trgovinom i da otvorim kiosk, a drugi savet je bio da kupim parcelu i da počnem da se bavim voćarstvom i uzgojem koza", kaže.
Pošto živi sa majkom, od njenih skromnih invalidskih primanja, počeo je za novac da radi ono što mu je nekada bio samo hobi. Zida i popravlja kaljeve peći. Sa inženjerskim znanjem, povremeno "moleriše" i kreči. Svestan je da mnoge njegove kolege koje su bez invaliditeta, takođe nemaju izbora, ukoliko ne žele u stranke i politiku.
N1: Da li mislite da biste u nekom drugom sistemu prošli drugačije?
"Naravno da bih. Nisam jedina osoba sa invaliditetom koja je bez posla. Ima nas na svetu ne znam koliko stotina hiljada i svi nađu neko svoje mesto pod suncem. Svoje mesto u državi u kojoj žive", kaže.
N1: A, u Srbiji?
"U Srbiji je to teško", kaže.
Izvor: N1
