Foto: Pixabay
Autonomni ženski centar zatražio je da se "neodložno i posvećeno započne sa primenom politike nulte tolerancije nasilja prema ženama" i ocenio kako je vidljivo da u Srbiji ne postoji jasna politička volja da se žene zaštite od nasilja i spreče ubistva".
I pored brojnih zakona, smernica, mera i kampanja, ne postoji ni jasan i nedvosmislen stav stručnjaka i javnosti da je nasilje prema ženama nedopustivo i kažnjivo, navedeno je u saopštenju Centra. Ističe se da su četiri žene ubijene u Srbiji samo nekoliko dana pre i posle 18. maja - Dana sećanja na žene žrtve nasilja, koji je ustanovljen kako bi se ovom problemu stalo na put.
"To nam ukazuje na činjenice da je nasilje prema ženama i dalje sveprisutno u našem društvu, ali i na duboko rasprostranjenu toleranciju i opravdavanje ovog problema", ističu u Centru.
"Nakon što je u Erdeviku nasilnik ubio ženu i njenog kolegu sa posla, neki mediji izvestili su da je motiv ubistava ljubomora. Spekulisalo se i o prevari, pa su se u komentarima na medijskim portalima i na društvenim mrežama vrlo brzo našli komentari podrške i razumevanja za ubicu. To je otišlo toliko daleko da je žrtva optužena za sopstveno ubistvo, jer je "dobila šta je tražila", a najekstremniji primer je navođenje "ubistva kao rešenja za preljubu", navode u Autonomnom ženskom centru.
Ovakvi komentari ogledalo su duboko ukorenjenih predrasuda i stereotipa o nasilju prema ženama u stavovima građana i novinara. Nažalost, pomenuti komentari nisu cenzurisani, a pojedini mediji su načinom izveštavanja i sami podstakli i doprineli širenju ovakvih stavova.
Ubistvo žene u Kragujevcu, pokazalo je da pored šire javnosti i medija, ni institucije nisu izuzete od "žmurenja" na nasilje prema ženama. Žena je ubijena iako se nebrojeno puta obraćala policiji. Poslednje ubistvo desilo se u Cerovcu kod Kragujevca gde je pastorak ubio maćehu.
Mediji navode da nije bilo ranijih prijava nasilja i da ubica nije pokazivao znake agresije. Ipak, u medijima se moglo pročitati i da je bio lečen zbog psihijatrijske bolesti.
"Ova dva slučaja pokazuju da je institucionalni odgovor isti i tamo gde su postojali indikatori koji su mogli ukazati na opasnost od smrtnog ishoda nasilja, kao i tamo gde nije moguće sa sigurnošću utvrditi postojanje ovih indikatora", navodi Autonomni ženski centar.
