Foto: Printscreen projekat Kablar/Ozon press
Od samih najava radova na vrhu Kablara pa do izdavanja upotrebne dozvole, izgradnju staklenog vidikovca pratila su osporavanja dela stručne javnosti, protesti ekoloških udruženja i brojna pitanja o gradnji u zaštićenom prirodnom području. Uprkos tome, projekat je završen, a država ga predstavlja kao novu turističku atrakciju Srbije.
Danas je administrativna priča završena. Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije donelo je 2. jula 2026. godine rešenje broj ROP-MSGI-22540-IUPH-9/2026, kojim je Gradu Čačku izdalo upotrebnu dozvolu za objekat „Vidikovac Kablar“. Time je kompleks sa dve staklene platforme ukupne površine 200,36 m2, turističkom stanicom od 36,81 m2 i solarnom elektranom dobio zeleno svetlo za prijem posetilaca.
Međutim, pažljivo čitanje same dozvole pokazuje da se njome ne odgovara na pitanja zbog kojih je ovaj projekat godinama bio u centru pažnje javnosti. Naprotiv, iz dokumentacije proizlazi da neka od tih pitanja uopšte nisu bila predmet odlučivanja.
Bez studije o uticaju na životnu sredinu
Jedan od ključnih podataka nalazi se u obrazloženju rešenja.
Ministarstvo se poziva na informaciju Ministarstva zaštite životne sredine broj 011-00-00975/2022-03 od 1. avgusta 2022. godine, prema kojoj za izgradnju vidikovca nije postojala zakonska obaveza izrade Studije o proceni uticaja na životnu sredinu. Razlog je, kako se navodi, to što se ovaj projekat ne nalazi među zahvatima za koje je takva studija obavezna prema važećoj uredbi.
To praktično znači da je jedan od najspornijih građevinskih zahvata u zaštićenom području sproveden bez postupka procene uticaja na životnu sredinu, jer važeći propisi takvu obavezu nisu predviđali.
Upravo je to bilo jedno od glavnih pitanja koje su tokom čitave gradnje postavljali stručnjaci za zaštitu prirode i ekološke organizacije.
Ni posebna protivpožarna saglasnost nije bila potrebna
Slično važi i za oblast zaštite od požara.
U rešenju se navodi da je Ministarstvo unutrašnjih poslova još 2. avgusta 2022. godine obavestilo investitora da za ovaj objekat nije potrebno pribavljanje posebnih uslova niti saglasnosti iz oblasti zaštite od požara.
Iako kompleks obuhvata i solarnu elektranu na krovu turističke stanice, zakon za ovu vrstu objekta nije propisivao dodatnu proceduru.
Šta Ministarstvo zapravo potvrđuje?
Možda najvažniji deo cele dozvole nalazi se u svega nekoliko rečenica koje lako promaknu.
Ministarstvo izričito navodi da u postupku izdavanja upotrebne dozvole ne proverava verodostojnost dostavljenih dokumenata niti ocenjuje tehnička rešenja, već odlučuje na osnovu dokumentacije koju dostavljaju investitor, projektanti, izvođači radova i stručni nadzor, u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji.
Drugim rečima, država nije davala stručnu ocenu da li je projekat trebalo graditi niti je procenjivala njegov uticaj na prostor. Upravni organ je proveravao da li je dostavljena dokumentacija propisana zakonom i da li su ispunjeni formalni uslovi za izdavanje dozvole.
Zbog toga upotrebna dozvola ne predstavlja odgovor na pitanja koja su godinama dominirala javnom raspravom – da li je lokacija bila primerena, da li je zaštita prirode bila dovoljna ili da li je ovakav objekat trebalo graditi upravo na vrhu Kablara.
Podsetimo prvobitni zahtev za izdavanje upotrebne dozvole nije usvojen zbog formalnih nedostataka u dokumentaciji, nakon čega je grad Čačak izvršio dopunu, a Ministarstvo nastavilo postupak. Tek nakon dostavljanja kompletne dokumentacije doneto je konačno rešenje kojim je objekat dobio dozvolu za korišćenje.
Pre toga Komisija za tehnički pregled konstatovala je da je objekat izveden u skladu sa projektom, dok su izvršena ispitivanja čeličnih platformi i potvrđena njihova nosivost.
Završena procedura, ne i rasprava
Upotrebna dozvola zatvara upravni postupak. Ona potvrđuje da je, prema oceni nadležnog organa, investitor ispunio uslove propisane zakonom za korišćenje objekta, ali isti dokument pokazuje i granice tog postupka.
On ne odgovara na pitanje da li je postojeći zakonski okvir dovoljno strog kada se gradi u zaštićenim prirodnim područjima. Ne odgovara ni da li bi za ovakve projekte procena uticaja na životnu sredinu trebalo da bude obavezna, niti da li postojeći propisi pružaju dovoljan nivo zaštite prirodnih dobara.
Zato izdavanje upotrebne dozvole verovatno neće staviti tačku na višegodišnje polemike oko vidikovca na Kablaru. Ono je završilo administrativni postupak, ali nije zatvorilo raspravu o tome gde se završava razvoj turizma, a gde počinje odgovornost prema prostoru koji bi trebalo da ostane zaštićen.
Izvor: Cemaforum.rs
