U normalnoj državi, u normalnom gradu, udarna vest ne bi bila da je asfaltirano kilometar seoskog puta, niti da je asfaltirano 300 metara gradske ulice. Udarna vest ne bi bila ni da je gradonačelnik delio humanitarnu pomoć mladom bračnom paru ili starijoj sugrađanki i vodio sa sobom fotografa da te posete plasira javnosti.
U normalnoj državi penzioneri i mladi bračni parovi ne bi ni bili socijalno ugrožena kategorija stanovništva i normalno bi živeli od svojih penzija i zarada.
U normalnoj državi i normalnom gradu vest bi bila da se gradonačelnik sastao sa vodećim privrednicima grada i sa njima većao kako da se podigne lokalna privreda, kako da ojača ekonomija grada, kako da se otvore nova radna mesta, kako da se povećaju zarade, da se poveća profit i kroz prihode od novih investicija poveća budžet grada, reše komunalni problemi, poboljša komunalna infrastruktura, smanji zagađenje vode i vazduha, ojača zdravstvo …
Gle čuda, takav sastanak je pre par dana zaista i održan u Čačku. Reklo bi se ilegalan, bez prisustva novinara koji bi obavestili javnost i bez naknadno izdatog saopštenja kojim bi Kabinet gradonačelnika ili udruženje privrednika obavestili javnost o čemu su vlast i privrednici razgovarali.
Ovako u tajnosti, kao da je u pitanju sastanak masonske lože, građani samo mogu da slute kakav su to dogovor pravili ovi što im kroje sudbinu kao vlast i kao poslodavci i upravljači čačanskim krupnim kapitalom.
Znači „radni sastanak“ a o tome o čemu se razgovaralo ni abera. Da li je tema bila kako da se poslodavci zaštite od zaposlenih koji bi da im zavuku ruku u džep kao što se to desilo prvom među svim čačanskim privrednicima ili se razmatralo da neki čačanski sokak dobije ime po sledećem nemačkom industrijalcu čiji pogon za motanje kablova gradonačelnik najavljuje da će ga dovesti.
Valjda je iskustvo sa Forverkom toliko pozitivno da ga valja ponoviti, pa kad za domaće privrednike nema ni cvonjka subvencija za otvaranje novih radnih mesta, da opet nekom Švabi damo po 10.000 evra za svako novootvoreno radno mesto. Da mu poklonimo i par miliona vredne komunalne investicije, kad već ove domaće privrednike cedimo kao suvu drenovinu da o svom trošku naprave trafo stanicu, pa kad je izgrade da je poklone EPS-u i plate porez na poklon pride.
Ima na ovim fotografijama živih svedoka ovog obećanje.
Ili sad imamo novu strategiju razvijanja trange-frange trgovine, a proizvodnjom i stvaranjem novih vrednosti neka se bave neki drugi, neki zatucani narodi.
Čačani pamte da su mnogi od privrednika na ovim fotografijama pričali pre osam godina da je vreme da neki privrednik stane na čelo grada i bude gradonačelnik, kako bi grad krenuo napred, jer ko bolje zna kako se uspešno rukovodi i umnožava kapital nego uspešan privrednik. I agitovali su da to bude upravo aktuelni gradonačelnik.
Šta je zaključeno na „Radnom sastanku gradskog rukovodstva sa predstavnicima lokalnih udruženja privrednika“ da li je poverenje opravdano, da li je kandidat ispunio očekivanja, da li je grad napredovao ili nazadovao, da li je svim građanima sada bolje nego što je bilo ili je samo nekima bolje, da li nas posle osam godina njegove vlasti ima više ili manje u Čačku, da li nam mladi odlaze masovno iz Čačka zato što nam je toliko lepo ovde ili ima bar neko da ostane da se pati sa nama, koliko su oni koji najviše pune gradski budžet dobili podrške za svoje poslovanje, koliko im je ta podrška pospešila posao, koliko su novih radnih mesta otvorili, a koliko svoj posao razvili.
Da li i dalje misle da bi najbolje za Čačak bilo da na čelu grada bude privrednik – jedan od njih.
Šta misle građani saznaćemo uskoro, za koji mesec, na proleće.
Izvor: Ozon press