Istraživanje: Izveštaji o održivosti ne slažu se sa poslovanjem firmi u praksi

Img Foto: Pixabay, ilustracija

Održivo i odgovorno poslovanje (poznatije kao ESG) znači da kompanije prilikom poslovanja vode računa i o zaštiti životne sredine, ljudskim i radnim pravima, antikorupcijskim merama itd. Sa druge strane, odgovorno poslovanje odnosi se na laku dostupnost svih ovih informacija. Od kompanija, posebno velikih, održivo i odgovorno poslovanje sve više zahtevaju i investitori, i banke, i zaposleni, ali i kupci, klijenti, potrošači, kaže za Infobiz Nina Cvetanović iz Beogradske otvorene škole (BOŠ). Centar savremene politike (CSP) u saradnji sa Beogradskom otvorenom školom (BOŠ) i Privrednom komorom Srbije (PKS) sproveo je istraživanje o izveštavanju o održivom poslovanju na uzorku od 50 najvećih kompanija u Srbiji. Utvrđeno je, između ostalog, da za većinu kompanija postoje negativne informacije o njihovom poslovanju u medijima, a to, kako ističe sagovornica N1, ukazuje na veliku verovatnoću da se izveštaji o održivosti ne podudaraju sa poslovanjem kompanija u praksi.

Istraživanje se odnosilo na poslovnu 2020. godinu, a sprovedeno je u toku 2021. i 2022. godine. Cilj istaživanja bio je da se podstaknu kompanije da uspostavljaju i održavaju visoke standarde u pogledu održivog i odgovornog poslovanja i izveštavanja o istom, kao i da se pokrene dijalog o ključnim trendovima i izazovima u ovoj oblasti. Projekat je finansiran od Centra za međunarodno privatno preduzeće (CIPE).

Na pitanje da li je izveštavanje o održivosti obavezno, sagovornica Infobiza odgovara potvrdno.

„Tu obavezu za velike kompanije u Srbiji (koje imaju preko 500 zaposlenih) propisuje Zakon o računovodstvu. Međutim, ovaj Zakon predviđa samo to da velike kompanije treba da sačinjavaju nefinansijske izveštaje, ali ne i preciznu formu i metodologiju po kojoj se ovo izveštavanje radi. Kada govorimo o Zakonu, važno je napomenuti da je Evropska unija nedavno usvojila Direktivu o korporativnom izveštavanju o održivosti, što će sasvim izvesno imati implikacije na Srbiju. Međutim, sve kompanije koje vode računa o svojoj reputaciji ne čekaju zakon da propiše minimum održivog i odgovornog poslovanja, već idu korak napred, u skladu sa globalnim trendovima“, kaže ona.

Ključni nalazi

Većina kompanija koje su činile uzorak istraživanja objavljuje neke informacije o održivom poslovanju (bilo u okviru svojih izveštaja, bilo na veb sajtovima, društvenim mrežama itd). Međutim, izveštaji se, s obzirom na nepostojanje jasnih i preciznih propisa, u velikoj meri razlikuju – po strukturi, sadržini, metodologiji, formi itd.

„Pored toga, značajan je podatak da se za većinu ovih kompanija i njihovo poslovanje u medijima mogu pronaći negativne informacije, što ukazuje na veliku verovatnoću neusaglašenosti izveštavanja i poslovanja u praksi, što je veoma negativan trend“, kaže Cvetanović.

Takođe, veliki broj kompanija koje posluju u Srbiji, a nalaze se među 50 najvećih po broju zaposlenih, čine deo veće međunarodne grupe pa se i izveštaji uglavnom objavljuju na nivou grupe, što znači da su oni na engleskom jeziku i neretko, kako ističe – nedostaju podaci o poslovanju u Srbiji.

„Osim toga, pojedini izveštaji su i dostupni isključivo na sajtu grupe što otežava pretraživanje i dostupnost informacija. Ovakav trend nije dobar zbog toga što izveštavanje na ovu temu treba da služi, pre svega, lokalnoj domaćoj zainteresovanoj javnosti. Važno je istaći da broj zaposlenih u 50 najvećih kompanija čini skoro 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih u Srbiji što ukazuje na značaj ovog uzorka. Za većinu kompanija postoje negativne informacije o njihovom poslovanju u medijima, što ukazuje na veliku verovatnoću da se izveštaji o održivosti ne podudaraju sa poslovanjem kompanija u praksi“, navodi ona.

Najvažniji podaci

Izveštaje o održivosti kao posebna dokumenta objavljuje samo 21 od 50 najvećih kompanija u Srbiji, od kojih samo pet na srpskom jeziku.

Većina, preko 60 odsto ispitivanog uzorka za izveštavanje o održivosti koristi GRI metodologiju. Više od 70 odsto kompanija koje objavljuju izveštaje su u privatnom vlasništvu i multinacionalne su. Prosečno, kompanije koje imaju ovakvu praksu izveštavanja to čine 6,5 godina.

Ključne preporuke

Za kompanije ključna je preporuka da usklade izveštavanje i poslovanje, da jasno prikažu podatke za Srbiju i izveštavaju na srpskom i engleskom jeziku, kao i da objavljuju izveštaje na internet stranicama kompanija.

Sa druge strane, potrebna je saradnja države, Privredne komore Srbije i civilnog društva, kako bi se jasno definisale obaveze i propisi u pogledu nefinansijskog izveštavanja. Problem u ovoj oblasti, kaže Cvetanović, jeste i nedostatak kadrova-stručnjaka za održivo i odgovorno poslovanje.

„Često se time bave ljudi iz oblasti finansija, zbog čega je potrebno organizovati obuke za kompanije, ali i razmenu iskustava izmedju samih privrednika, privrednika sa institucijama i civlnim društvom, a javnost redovno informisati o ključnim trendovima u ovoj oblasti“, zaključuje Cvetanović.

Izvor: N1





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs