RERI: privatizacija instituta „Jaroslav Černi“ netransparentna i nezakonita

Img Foto: Jaroslav Černi - logo

Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu – RERI predstavio je rezultate istraživanja privatizacije državnog vodoprivrednog instituta i najavio dalje aktivnosti u smeru procesuiranja odgovornih.

„Gotovo da nema značajnijeg hidrotehničkog i hidroenergetskog objekta i infrastrukture, kako na teritoriji Srbije, tako i u okruženju, koji nije nastao na osnovu istraživanja koje je vršio ovaj institut“, podsetio je na značaj  instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ Dragomir Ristanović, analitičar javnih politika RERI-ja. Ovaj institut star 75 godina, u kom je zaposleno preko 250 stručnjaka različitih profila, nedavno je privatizovan  u postupku kom su se protivile brojne organizacije civilnog društva, ali i državne institucije poput Saveta za borbu protiv korupcije.

Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu – RERI zastupa stanovište da je niz odluka, postupaka i ustupaka koje su počinili nosioci ovlašćenja u nadležnim institucijama, od samog početka procesa privatizacije „Černog“ u decembru 2020. godine, bio protivzakonit. RERI je to dokumentovao integrisanom pravnom slučaju pod nazivom „Crna Knjiga – slučaj privatizacije Jaroslav Černi”, koji je predstavljen na konferenciji za medije pod naslovom „Rasprodaja! Nije šala” u prostorijama Medija centra u Beogradu prvog aprila. Crna knjiga je proizvod višemesečnog istraživanja, a njen osnov čini zvanična komunikacija RERI-ja sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstvom privrede, Agencijom za borbu protiv korupcije i drugim institucijama.

„Desilo se nešto strašno, a mi ćemo posledice ove privatizacije i sudbine instituta moći da sagledamo na pravilan način tek u mesecima i godinama koje dolaze”, ocenio je Ivan Ninić, advokat.

Ninić je javnosti predstavio etape postupka privatizacije za koje RERI smatra da su bili nezakoniti i netransparentni, naglašavajući da je kompletna dokumentacija bila nedostupna čak i Savetu za borbu protiv korupcije, koji je Vladino telo.

Jedna od najvećih pretnji u ovoj privatizaciji je obaveza da kupac delatnost mora da zadrži dve godine, ali ne duže od toga, upozorio je Ninić, što može dovesti i do toga da kupac uskoro ugasi osnovnu delatnost najznačajnijeg vodoprivrednog instituta u regionu. Ninić je ukazao na to da je „Jaroslav Černi” poslovao profitabilno, te da je njegova privatizacija pravdana potrebom za finansijskom injekcijom, koja će iznositi tek 600.000€, što je okarakterisao kao besmisleno:

„Nije jasno kako institucija koja ima prihode od 10 miliona evra godišnje, nema subvencije, nema kredite, nema pozajmice, nema dugove – kako će 600.000 evra da revitalizuje i osveži tu instituciju, meni zaista nije jasno, kad to nije ni deseti deo prihoda te institucije”, zapitao se Ninić.

Ninić je privatizaciju „Jaroslava Černog” smestio u opšti kontekst privatizacije državnih preduzeća u Srbiji, koji je takođe okarakterisao kao koruptivan i netransparentan. Po njegovim rečima, na pojedine korake u procesu privatizacije „Černog”, a koji između ostalog, podrazumevaju i zloupotrebe državnog položaja od strane direktora instituta, trebalo je da reaguju državno prvobranilaštvo i tužilaštvo za organizovani kriminal. Ninić je ukazao i na to da je RERI u vezi sa nepravilnostima u privatizaciji vodoprivrednog instituta podnese predstavku Agenciji za sprečavanje korupcije, međutim, „Agencija odbila da po njoj postupa”.

Kako je Ninić objasnio, da su nadležne institucije adekvatno reagovale, ugovor o kupoprodaji instituta bi bio ništavan. Ninić je podsetio na to da je jedina državna institucija koja je na privatizaciju reagovala bio Savet za borbu protiv korupcije, iznoseći zapažanje da ovo nije prvi put da nadležni propuštaju da spreče takve procese.

Jovan Rajić, advokat i predsednik UO RERI,  je konstatovao da je funkcija dokumenta „Crna knjiga” dvostruka: da javnost informiše o svim aspektima privatizacije i „pokušaja izvršne vlasti da od građana zemlje sakrije informacije o ovom institutu od strateškog značaja za Republiku Srbiju”, te da apeluje na nadležne organe koji, po njegovim rečima, u ovom trenutku odbijaju da rade svoj posao.  

„Dva su ešalona odgovornih organa i institucija. Prvi, koji je trebalo da reaguje preventivno u situaciji kada je postupak privatizacije realizovan, a to su pre svega Vlada i nadležna ministarstva, Ministarstvo privrede, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, i Agenciju za borbu protiv korupcije; i drugi deo, koji je trebalo da reaguje reaktivno nakon što je postupak sproveden”, uključujući ponovo ministarstva, pravobranilaštvo i tužilaštvo, izjavio je Rajić.  

Dragomir Ristanović, analitičar javnih politika RERI-ja, je izneo da se veliki hidrotehnički, hidroenergetski, drugi infrastrukturni projekti, rudarska i industrijska delatnost, linijski i infrastrukturni koridori, projekti urbanizacije, kako urbanih tako i urbanih područja i druge aktivnosti koje iziskuju kapitalna ulaganja sa razlogom poveravaju upravo instituciji ovakvog profila.

„Voda je veoma vredan i veoma osetljiv resurs, od najšireg javnog interesa, i imperativ je da upravljanje ovakvim resursom bude dodeljeno jednoj ovakvoj instituciji koja je jaka, stabilna, koja ima sve kompetencije i stručnost da se takvim poslovima bavi”, ukazao je, dodajući da postoje intenzivni politički i privatni investitorski pritisci kojima se insistira na urgentnom sprovođenju velikih investicionih projekata bez uvažavanja javnog interesa.

On je podsetio na ulogu koju institut ima u implementaciji aktuelnih projekata koji uznemiruju aktiviste za zaštitu životne sredine, urbaniste i pravnike, apostrofirajući urbanizaciju leve obale Dunava u Novom sadu, popularno nazvanu Novi Sad na vodi, čiji je preduslov bilo pomeranje odbrambenog nasipa za zaštitu od poplava, a koju je u dva navrata obustavio „Černi”. Ristanović je pomenuo i izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa u zoni vodoizvorišta Makiš u Beogradu, projekat izgradnje novog vodoizvorišta na području Velikog ratnog ostrva u Beogradu, te projekat rudnika litijuma u Jadru kompanije Rio Tinto. On je objasnio da ključnu kariku u sastavljanju dokumentacije potrebne za sprovođenje ovih i sličnih projekata predstavljaju studije kakve izrađuje „Jaroslav Černi”, ponovivši i ranije izneto mišljenje da je u javnom interesu da one budu nezavisne i transparentne.

„U narednom periodu nas očekuje jedna šira aktivnost, a to je pribavljanje svih nedostajućih podataka i insistiranje kod tužilaštva da preduzme mere iz svoje nadležnosti i krivičnopravno procesuira sve aktere ove privatizacije koja u sebi ima elemente ne samo korupcije nego i onoga što definišemo kao dogovorenu, ili burazersku ekonomiju”, najavio je Ninić.

Izvor: Mašina.rs





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs