Ako Srbija bude plaćala odštetu Rio Tintu, to će biti po zakonima donesenim nakon 2012. godine

Img Foto: Pixabay

Zakoni koji Rio Tintu garantuju pravo na eksploataciju litijuma na osnovu dozvola o istraživanjima doneseni su za vreme vladavine SNS-a.

Premijerka Srbije Ana Brnabić nedavno je izjavila da će Srbija, u slučaju da Rio Tintu uskrati pravo na izgradnju rudnika u Jadru, morati da ovoj firmu plati odštetu. Odgovornost za to je prebacila na prethodne vlasti, za vreme čijih mandata su rudarskom gigantu izdate dozvole za istraživanja.

Dozvole za istraživanja, međutim, nisu garantovale rudarskim kompanijama pravo na eksploataciju do 2015. godine, kada je izmenjen Zakon o rudarstvu. Na to u tekstu za Danas pažnju javnosti skreće pravnik Slobodan Doklestić.

Rio Tinto je sa istraživanjima započeo početkom dvehiljaditih, kada je na snazi bio Zakon o rudarstvu iz 1995. godine. Po tom zakonu, pojašnjava Doklestić, nosiocu istražnog prava (tj. imaocu odobrenja za geološko istraživanje) „nije bilo garantovano da će po sprovedenom geološkom istraživanju dobiti i odobrenje za eksploataciju“, već je ona zavisila od eventualnog naknadnog izdavanja odobrenja različitih državnih tela, uključujući i ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine. Godine 2011. na snagu je stupio Zakonu o rudarstvu i geološkim istraživanjima, ali ni on nije suštinski izmenio proceduru izdavanja odborenja za rudnike.

Velike promene u ovoj oblasti doneo je tek Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima iz 2015 godine. Njime se eksploatacija litijuma proglašava za delatnost od strateškog značaja i dozvoljava eksproprijacija nepokretnosti u korist privrednog subjekta koji vrši istraživanje ili eksploataciju.

„Drugo, članom 52 tog zakona je izričito propisano da nosilac potvrde o rezervama i/ili resursima (koja se dobija po okončanju istražnih radova) ima pravo (!) da dobije eksploataciono pravo u skladu sa ovim zakonom!”, kao i pravo na odobrenje za gradnju rudarskih objekata, a dobijanje dozvola se više ne uslovljava odobrenjem ministarstva nadležnog za poslove zaštite životne sredine, izdvaja Doklestić.

Jedini zakon koji još stoji između Rio Tinta i eksploatacije litijuma u Srbiji je Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu. On, ipak, propisuje da se projekti iz rudarstva ne mogu realizovati bez saglasnosti nadležnog ministarstva na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu. Ova studija je podnesena Ministarstvu, koje će o njoj morati da se izjasni do avgusta tekuće godine.

Ukoliko Ministarstvo ne bi dalo saglasnost, Rio Tinto bi zaista bio u poziciji da tuži Srbiju, odnosno da zahteva međunarodnu arbitražu. Doklestić naglašava da bi rudarska kompanija bila u prilici da to učini i u slučaju da ne postoji ugovor između Rio Tinta i Srbije, na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva, u kom se nalazi sedište kompanije.

Podsetimo, državni zvaničnici su u proteklom periodu davali kontradiktorne izjave o postojanju sporazuma i ugovora između Srbije i Rio Tinta, a odgovornost za obaveze koje bi Srbija u slučaju spora imala prema rudarskoj kompaniji više puta prebacivali na prethodne garniture vlasti. Ekološka udruženja istovremeno zahtevaju od države da poništi sve akte koji Rio Tintu omogućavaju poslovanje u Srbiji i da ih javnosti predoči na uvid. Savo Manojlović iz inicijative Kreni-Promeni je u četvrtak, trinaestog januara, najavio da će ova organizacija u petak predstaviti predlog pravnog rešenja po kome bi Srbija bila oslobođena obaveze da plaća odštetu Rio Tintu ukoliko do spora dođe, te ukoliko sa ovom kompanijom nije potpisan „nikakav tajni sporazum“.

Autor: Mašina.rs





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs