Ružni blizanci: Kako su plagirani sajtovi postali novi vid pritiska na profesionalne medije

Img Foto: Pixabay

Bar tri lokalna medija, a zajedničko im je da nisu provladina, dobila su poslednjih godina kopije – sajtove istog ili sličnog naziva, čak i identičnog izgleda, ali s drugačijim, pa i klevetničkim sadržajem prema „originalima“. Južne vesti uspele su da spreče dalji rad svog „ružnog blizanca“. Iz nadležnog ministarstva ne odgovaraju kako je moguće da u Registar medija budu upisani oni za koje se sumnja da su plagijati postojećih. Možda zato što im je misija, kako reče urednica jednog od plagiranih sajtova, da hvale SNS i Vučića, a da blate one koji ih kritikuju?

„Sve ovo je nestvarno, ne znam kome bi to palo na pamet. Vi kada biste analizirali te portale – ne morate uopšte biti dobar poznavalac medija – zaključili biste da se isključivo bave propagandom u korist vlasti. Na našem slučaju smo videli da služe i za to da vređaju one koji profesionalno rade svoj posao, to jest izveštavaju i o onim potezima vlasti koji nisu legalni ili legitimni“, govori za Cenzolovku Gordana Bjeletić, glavna urednica Južnih vesti (juznevesti.com) iz Niša, portala koji je iskusio kako je to imati „ružnog blizanca“.

Početkom godine ta redakcija je saopštila da se pojavio sajt juznevesti.info „koji je plagijat Južnih vesti – sa istim imenom i logom, dizajnom i bojama koje takođe podsećaju na pravu verziju našeg medija“. U jednom trenutku tri od pet vesti na naslovnoj strani sajta vređale su upravo glavnu urednicu (pravih) Južnih vesti.

„Bilo je to potpuno iznenađenje za mene. U prvi mah to nismo ni primetili, čitaoci su nam javljali. Onda smo ustanovili da se tekstovi u kojima sam lično spominjana vremenski poklapaju s našim tekstovima o gradonačelnici Niša Dragani Sotirovski.“

U međuvremenu, Reporteri bez granica upozorili su da su neki od najkredibilnijih onlajn medija u zemlji (lokalni portali u Nišu, Čačku, Valjevu) pretrpeli napade „ružnih blizanaca“ (engleski: ugly twins).

Na broj telefona koji dele svi „ružni blizanci“ javila se muška osoba koja nije želela da razgovara s novinarom Cenzolovke. Nije želela ni da se predstavi, budući da je nejasno ko stoji iza famoznog telefonskog broja koji se pojavljuje na toliko različitih mesta u virtuelnom prostoru.

„Ovi sajtovi imaju ista svojstva kao originali, plagiraju te medije i izveštavaju o vestima koje nameće vladajuća partija“, navodi se u izveštaju međunarodne organizacije specijalizovane za slobodu informisanja.

Sve ove kopije funkcionišu po identičnom obrascu i koriste isti narativ. Istraživanje Cenzolovke pokazalo je da njihovi tragovi vode ka jednom broju mobilnog telefona, jednoj poslovnoj zgradi u Beogradu i praktičnoj jednoj grupi saradnika. Neki od njih zajedno su hapšeni u prošlosti. Danas su bliski Srpskoj naprednoj stranci (SNS).

Onima koji, kako se pretpostavlja, stoje iza ovih portala omogućeno je da učestvuju na javnim konkursima i da na taj način dobijaju novac građana Srbije.

U ovom trenutku kopija Južnih vesti, međutim, nije u funkciji. Privredni sud izrekao je privremenu meru zabrane, ali na to rešenje uložena je žalba i postupak je još u toku, potvrdio je za Cenzolovku advokat Dragan Milić.

Po njegovim rečima, Južne vesti su pred Privrednim sudom pokrenule dva postupka: jedan za zaštitu žiga, drugi za nelojalnu konkurenciju. Nelojalna konkurencija, u ovakvim slučajevima, definiše se kao situacija u kojoj se jedno preduzeće ponaša protivno dobrim poslovnim običajima i nanosi štetu drugom preduzeću, drugom pravnom licu ili potrošačima.

Južne vesti pokrenule su i krivični proces, ali je tužilaštvo njihovu prijavu odbacilo.

„Apsurdno je da smo u tom mesecu dobili još veću čitanost. Ispostavilo se da je to jedna manipulacija koja im se na neki način obila o glavu“, kaže Gordana Bjeletić.

„Ono što ostaje posle svega jeste stalna svest da ta vrsta pretnje postoji. Kao novinar uvek imaš jedan nivo samokontrole, proveravaš sve više puta, da sve što objaviš bude tačno. Ali ovo je već neka druga vrsta opterećenja. Znaš da, koliko god da pošteno uradiš svoj posao, opet postoji neko ko može time da manipuliše, da montira, vređa, laže. Jeziv pritisak s kojim morate da živite.“

Moguće je povesti sudske postupke, ali…

Šta je to što mediji zapravo mogu da urade da bi se zaštitili od kopiranja?

Ne preostaje im mnogo opcija. Pokretanje krivičnih ili parničnih postupaka pred sudovima su ono što mediji, odnosno njihovi izdavači, mogu da urade kada primete da postoji medij koji je njihov klon, smatra Veljko Milić, izvršni direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV).

Po njegovim rečima, APR bi svakako, prilikom upisa medija u Registar medija, trebalo da vodi računa da samo ime koje se unosi nije toliko slično postojećem i da bi to unosilo zabunu. S druge strane, objašnjava Milić, APR nema uvid u vizuelni identitet sajtova i portala.

Verujem da im donekle namera jeste da prevare publiku. U početku je čak bilo zabune, ali onda su čitaoci shvatili o čemu je reč (Darija Ranković, kolubarske.rs)

Cenzolovka se obratila Ministarstvu kulture i informisanja s pitanjem postoji li bilo kakav pravni mehanizam koji bi u sličnim situacijama zaštitio medije i da li im se, povodom ovog problema, neki od domaćih medija zvanično obraćao.

Iz ministarstva nisu ništa odgovorili. Nisu odgovorili ni da li je moguće da u registar budu upisani oni mediji za koje se sumnja da su plagijati postojećih, kao ni da li je moguće da učestvuju na konkursima za dodelu sredstava u oblasti javnog informisanja.

„Moguće je voditi sudske postupke, ali svesni smo da živimo u državi u kojoj (Vrhovni) Kasacioni sud menja mišljenje na dnevnom nivou, a narodni poslanici organizuju javne odbrane optuženima za najteža krivična dela“, ocenjuje Stojan Marković, urednik portala Ozon Press iz Čačka (ozonpress.net).

Prošle godine Ozon Press je objavio: „Postoji sajt koji se zove, gle slučajnosti, isto kao i naš portal (na adresi ozonpress.rs, prim. a.) i koji, gle čuda, ima isti logo i isti slogan, isti dizajn, pa čak i neke iste reklame i koji po svemu, osim po objavljenim tekstovima, nalikuje kao jednojajčani blizanac našem portalu.“

„Činjenica je da mi nismo zakupili ostale domene ili zaštitili logo portala, međutim, pretpostavljam da ih ni to ne bi sprečilo. Spremni su na sve. Doživeli smo atak jedne te iste ekipe, interesne grupe vezane za režimsku stranku, koja misli da može da radi šta hoće. Beskrupulozna ekipa, nisu prezali da koriste naš dizajn, naš logo, slogan ’Otvoreno o svemu’, pa čak ni naše banere za reklame. Kako su ih samo kopirali, a nisu ih ažurirali, dešavalo se da reklamiraju upis na Tehnički fakultet u prethodnu školsku godinu.“

Marković pretpostavlja da je namera osnivača „ružnog blizanca“ bila da preuzmu deo publike, ali, kako kaže, nisu u tome uspeli.

„Pokušali su da prezentuju kako je to što oni pišu zapravo naš stav o vladajućoj stranci. Nisu uspeli. Niko ko čita Ozon Press ne bi mogao pomisliti da se radi o nama. Nebitno je da li se radi o Srpskoj naprednoj stranci ili bilo kojoj drugoj političkoj partiji. Naš posao je da imamo kritički odnos prema vlasti, a ne da pišemo samo kako su sjajni i bajni.“

Ceo tekst možete pročitati na portalu Cenzolovka.





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs