Muke samohranih roditelja samo još veće tokom online škole

Img Foto: Pixabay

Usklađivanje profesionalnih obaveza i brige o deci, uključujući i angažovanje oko onlajn škole, podjednako muči roditelje koji rade od kuće, kao i one koji moraju  fizički da budu na radnom mestu, pokazalo je istraživanje Nove ekonomije. Ipak, ekonomske, ali i brojne druge posledice pandemije posebno su osetili samohrani roditelji, među kojima je najviše majki (neki podaci pokazuju da 80 odsto jednoroditeljskih porodica čine majke sa decom).

„Prestanak rada škola i vrtića suočio je zaposlene samohrane roditelje, kao i osobe koje žive same sa decom, s problemom usklađivanja profesionalnog rada i staranja o deci, posebno imajući u vidu da u uslovima zabrane kretanja ne mogu da računaju na podršku članova šire porodice, drugog roditelja deteta ili plaćene pomoći. U naročito teškoj situaciji nalaze se samohrani roditelji koji su, zbog prirode posla, prinuđeni da odlaze na posao, što ih stavlja u bezizlaznu situaciju. Prema informacijama iz medija, neke majke koje su odlučile da ostanu kod kuće, dobijale su pretnje otkazom“, navodi se u studiji „Rodna analiza odgovora na Kovid- 19 u Republici Srbiji“, uz ocenu da su „posebno ugroženi samohrani roditelji sa decom sa smetnjama u razvoju, zbog obaveze nabavke potrepština za kuću i straha da se oni sami ne razbole, pošto nemaju kome da ostave decu na čuvanje“. 

Autorke studije (prof. dr Marijana Pajvančić, prof. dr Nevena Petrušić, Sanja Nikolin, Aleksandra Vladisavljević i Višnja Baćanović) podsećaju na brojna obećanja najviših državnih zvaničnika koji su najavljivali različite mere, ističući da Uredba o organizovanju rada poslodavaca za vreme vanrednog stanja od 16. marta 2020. nije ponudila rešenje za zaposlene samohrane roditelje, a pojedini poslodavci nisu zaposlenima dopustili rad od kuće i gde je to bilo moguće. 

„U više navrata udruženja roditelja upućivala su Vladi apel da se samohranim majkama koje nemaju kome da ostave decu omogući da ostanu kod kuće dok traje vanredno stanje, uz pronalaženje načina da se poslodavci rasterete u periodu u kojem njihove radnice moraju da ostanu kod kuće sa decom. Uprkos najavama i apelima državnih organa, problem sa kojim se suočavaju samohrani roditelji oko usklađivanja profesionalnog rada i staranja o deci nije na zadovoljavajući način rešen“, ocenjeno je u studiji.

Vera Totić, predsednica Udruženja samohranih roditelja, kaže da se u vreme kada su vrtići i škole bili zatvoreni, mnogi privatni poslodavci nisu obazirali na preporuku države da se, tamo gde je moguće, ogranizuje rad od kuće za roditelje dece do 12 godina starosti. 

- Neki samohrani očevi i majke su bili prinuđeni da rade pola radnog vremena, a neki su se dogovorili sa poslodavcima da ih ne otpuštaju, a da im polovinu plate obezbeđuju oni, a polovinu država – ističe Totić za portal Nova ekonomija.

Jelena T., majka učenika prvog razreda, napominje da joj je upravo taj period bio najstresniji jer nije radila škola, pa je dete morala da ostavlja u privatnom boravku dok ne dođe sa posla. U dogovoru sa poslodavcem je radila samo pre podne, ali joj, kako kaže, ni to ne bi pomoglo, da nema solidnu platu koja joj je omogućila da plaća privatan boravak. 

Na pitanje kako samohrani roditelji usklađuju posao i školske obaveze svoje dece, Vera Totić odgovara da nema mnogo razlike između života u uslovima pandemije i „normalnim“ okolnostima.

- Dosta samohranih majki i očeva imaju emotivne veze, pa „uskaču“ njihovi momci i devojke. Oni sa starijom decom se oslanjaju i na pomoć komšiluka, a najviše problema imaju samohrani roditelji male dece koju ne smeju da ostave same. U periodu vanrednog stanja oni su se snalazili tako što su uzimali bolovanja ili dane od godišnjeg odmora – ističe Totić. 

Ona potvrđuje da se Udruženje obraćalo nadležnima zahtevima da se pomogne samohranim roditeljima u trenutnim okolnostima i omoguće im se neke olakšice, ali da je država ostala nema na te apele. Totić napominje da zajednica samohranih roditelja u Srbiji nije mala, te da se mnogi samohrani očevi nigde ne vode u evidenciji, niti javno saopštavaju svoj status.

 Totić ukazuje i na problem da kategorija samohranih roditelja nije prepoznata ni u jednom pravnom aktu, sem u Zakonu o socijalnoj i dečjoj zaštiti i to u članu kojim se određuje dečji dodatak. A on je, kaže, svega 500 dinara veći za samohrane roditelje nego za one koje žive u porodici.

Autor: Nova ekonomija





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs