Epidemija tajnih nabavki

Img Foto: Pixabay.com

Javne nabavke su obustavljene 16. marta, a kao razlog za to navodi se zaključak Vlade koji je donet dan ranije,15. marta, kada je i proglašeno vanredno stanje. Zaključak nije objavljen, pa tako su nepoznati ostali i razlozi za obustavljanje javnih nabavki. Domaći mediji su danima objavljivali ljutite ispovesti lekara iz Kruševca, Ćuprije, Smedereva i Čačka koji rade sa pacijentima koji imaju konstatovan virus korona, a nemaju dovoljno zaštitne opreme, piše Nova ekonomija.

Kada je epidemija počela Krizni štab nas je, zajedno sa vlašću, uveravao da svega imamo dovoljno i da nema mesta panici, neki će reći - možemo čak i u šoping u Italiju. U međuvremenu, pojavila su se žarišta i u zdravstvenim ustanovama, lekari su izlazili u javnost da ukažu na nedostatak maski i rukavica, veliki broj njih je zaražen, već je nekoliko i umro, a vlast uverava da su se zarazili van radnog mesta. Ipak, više od mesec dana kasnije kažu nam - opreme ipak nije bilo dovoljno, a epidemija je čini se otkrila sve rupe u snabdevanju zdravstva. Maski „nema u prekomernoj meri“, ali ih ima dovoljno za funkcionisanje zdravstvenih radnika – tako nas je 18. marta uveravala direktorka Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Sanja Radojević Škodrić. Tri dana pre ove izjave uvedeno je vanredno stanje, a nepune dve nedelje ranije u Srbiji je zabeležen prvi pacijent zaražen virusom korona. 

Plan je bio da se oprema nabavi za sve zdravstvene ustanove u Srbiji, a kako se navodi u konkursnoj dokumentaciji, razlog za to je upravo pojava virusa korona u Srbiji, kao i to da bi „nedostatak navedenih dobara onemogućio pružanje adekvatne zdravstvene zaštite osiguranim licima i mogao ozbiljno ugroziti život i zdravlje pre svega zaposlenih u zdravstvenim ustanovama i pacijenata“.

Ono što dovodi u pitanje tvrdnju direktorke RFZO je to da je upravo institucija na čijem je čelu 12. i 13. marta raspisala javne nabavke za kupovinu sanitetskog i medicinskog potrošnog materijala, kao i ličnu i drugu zaštitnu opremu.  U okviru ove dve javne nabavke trebalo je da, između ostalog, bude nabavljeno šest miliona hirurških maski, isti broj sterilnih, kao i nesterilnih jednokratnih rukavica, 132.700 maski sa filterom, 23.180 zaštitnih maski, 1.265 zaštitnih vizira, kao i zaštitni mantili, kombinezoni, sredstva za dezinfekciju i slično.

Međutim, javne nabavke su obustavljene 16. marta, a kao razlog za to navodi se zaključak Vlade koji je donet dan ranije,15. marta, kada je i proglašeno vanredno stanje. Zaključak nije objavljen, pa tako su nepoznati ostali i razlozi za obustavljanje javnih nabavki, o čemu je pisao i Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).

Domaći mediji su danima objavljivali ljutite ispovesti lekara iz Kruševca, Ćuprije, Smedereva i Čačka koji rade sa pacijentima koji imaju konstatovan virus korona, a nemaju dovoljno zaštitne opreme. 

Ovi pokušaji sprovođenja javnih nabavki su jasno pokazali da opreme nije bilo dovoljno. A osim direktorke RFZO, da „svega imamo dovoljno“ tvrdio je predsednik Vučić i to 12. marta, kada je i raspisana prva javna nabavka RFZO. I predsednica Vlade Ana Brnabić umirivala je javnost dan kasnije obraćajući se na televiziji Pink, a izjavu je prenela i Radio-televizija Vojvodine.

„Imamo dovoljno maski i proizvodnja raste. Besmisleno je da kupujete 100 ili 200 komada“, rekla je tom prilikom premijerka.

 

Da stvari ipak nisu baš bile tako idealne, otkrio je epidemiolog i predsedavajući Kriznog štaba Predrag Kon i to više od mesec dana kasnije, u emisiji „Ćirilica“ na televiziji Hepi. Tom prilikom on je priznao da je na početku bilo toliko testova da se testiraju samo oni sa težim oblicima bolesti, kao i da se zaštitna oprema daje samo onima koji su „direktno uključeni u to“: 

„Vi sad možete da izađete pred narod i da kukate – nemam ni testova, nemam ni zaštitne opreme. Ili ćete da izađete i da kažete: imamo dovoljno da odradimo jedan posao koji će spasiti živote. To smo mi radili. I napravili smo sistem koji je obezbeđivao u tom periodu, sve vreme na iglama čekajući i zaštitnu opremu, čekajući i testove“, rekao je Kon.

Suprotno tvrdnjama epidemiologa Kona, ministar zdravlja Zlatibor Lončar je dan kasnije i dalje tvrdio kako niko od zdravstvenih radnika nije pušten da radi bez zaštitne opreme. 

Ipak, mnogo je činjenica koje tvrde suprotno. Da zaštitne opreme nije bilo dovoljno za nesmetan i bezbedan rad, tvrdili su i sami lekari. Tekst o lekarima i medicinskim tehničarima iz Kliničkog centra Vojvodine koji rade bez zaštitne opreme i doktoru koji je obavio tri operacije sa jednom maskom bio je i povod da se novinarka portala Nova.rs uhapsi. Lekari iz ćuprijske bolnice u medijima su javno govorili o nepoštovanju procedura u ovoj ustanovi, kao i nedostatku zaštitne opreme što je i rezultiralo velikim brojem zaraženih medicinskih radnika u ovoj ustanovi, ali i smrću urologa Gorana Ivankovića.

Domaći mediji su danima objavljivali ljutite ispovesti lekara iz Kruševca, Ćuprije, Smedereva i Čačka koji rade sa pacijentima koji imaju konstatovan virus korona, a nemaju dovoljno zaštitne opreme. 

Opširnije pročitajte OVDE.

 





Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka na www.cemaforum.rs